15 lipnja, 2013
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
... prints...lights...fluo... ...love/sound/light... ॐ “The light that shines above the heavens and above this world, the light that shines in the highest world, beyond which there are no others–that is the light that shines in the hearts of men” (Chandogya Upanishad 3:13:7).
Postpost woman...
OdgovoriIzbrišiNađete li se u Louvreu u dijelu u kojem se nalaze remek djela francuskog romantizma, zasigurno ćete zastati pred slikom Eugenea Delacroixa Sloboda predvodi narod. Alegorijski lik polugole žene-božice predvodi narod. Bolje reći-muškarce. Kad muškarci zapnu u dogovorima žene ih povedu naprijed, rekli bismo.
Pedesetih godina u New Yorku grupa umjetnika poznatija kao njujorška škola iznjedrila je vodeća imena kao što su Jackson Pollock, Willem de Kooning, Franz Kline, Mark Rothko,Archille Gorky, Barnett Newman i Robert Motherwell.Ovaj potonji postao je suprug Helen Frankenthaler, umjetnice koja je postala jedna od prvih predstavnica tzv. post-painterly abstraction .Njene slike u svijet visokoparne ozbiljne(„dramatične“) apstrakcije kakvu su zastupali Rothko i Franz Kline uvele prozračnost i lepršavost. Svojom tehnikom u kojoj je uljane boje razrijeđivala s puno terpentina iste postadoše akvarelističke. Boje su se upijale u površinu platna i postajale njenim dijelom. Ako vrijedi ona teza američkog slikara Leona Goluba..spoj žestine i kontrole obilježja su genijalnosti ,kod H.Frankenthaler se ona sigurno može primijeniti. Istina, nakon prvog vala poslijeratne apstrakcije njene slike su se mogle doimati kao ljupke, umilne s dozom komercijalnog u sebi. Trendovske slike koje svaki bogataški stan negdje na Manhattanu mora posjedovati. No, bijaše to procjena tek na prvi pogled jer čini se da su i ovdje bili muškarci zapeli. Što drugo očekivati nego opet ženu koja će ih izvesti iz njihovog teškog,tvarnog i mračnog samosažaljevanja.
Samosažaljevanje u povijesti umjetnosti nije novina. Ponekad ,valjda da ne bude previše negativnih konotacija to nazivahu melankoličnim, ali u principu radi se o istom.
U gradu Rijeci radi jedna vrijedna grafičarka mlađe generacije koja svojim prozračnim velovima boja (koji istina nisu kao kod Frankenthalerice pretežito organičkog obličja, ali svakako s puno dodirnih točaka),čini se nanovo izvodi svoje iz mračnjaštva (sad već i neke žene ,a ne samo muškarce). Umjetnica je Celestina Vičević, a to pak čini krugovima. Govoriti o simbolici kruga bila bi neverending story jer gotovo u svim religijama svijeta taj znak ima ključno mjesto. To bi čak bilo i pogrešno u Celestininom slučaju. Preklapanja, koncentričnosti kružnih oblika odraz su vjerovanja u stupnjevitost bitka-postojanja. Štoviše, pridoda li se tu i definicija koja kaže da se krug može promatrati i kao dobrota koja se širi uz neizbježna značenjska svojstva samih boja očigledno da ispred sebe imamo umjetnicu koja neće stajati kao ukopana i u nevjerici ispred depresivnih bjelosvjetskih tema nego prije da će kao predvodnica na entu iliti postpost woman zastati ispred rajskog vrta ,obasjana sjajnim svjetlom (sa smiješkom, nadam se)
...hvala ti (sa smješkom) :)
OdgovoriIzbriši